Šokadijo moj voljeni kraju
Šokadija, My Beloved Land
Slavonijo, mili zavičaju,u tebi je živjet k'o u raju,najljepša si kada zora rudii Šokica poljupcima budi.
Slavonia, my homeland, dear and true,it's paradise on earth to live in you;you're loveliest when rosy mornings breakand Šokica with kisses bids me wake.
Kad ujutro idem na oranje,poljupcima isprati me janje.U povratku rumenoga lica,u zagrljaj čeka me Šokica.
When I go out to plough at morning's start,my little lamb with kisses sees me part;and coming home, all rosy in the face,my Šokica awaits with an embrace.
A navečer u našem sokaku,tu se kolo vijori u mraku,na tamburi tada bruji žica,u tom kolu ljubi me Šokica.
And in the evening, in our village lane,the kolo whirls in darkness once again;the tambura then hums with every string,and Šokica kisses me in its ring.
Šokadijo moj voljeni kraju,rodne njive plodove ti daju.Ravnicu ti sela okitila,najljepša si meni uvijek bila.
Šokadija, my own beloved land,your fertile fields yield fruit on every hand;your level plain with villages is crowned,to me you've always been the fairest ground.
Volim tebe mili zavičaju,jer sam rođen u tvojemu kraju.Da se rodim opet bi tvoj bioi šokicu dragu oženio.
I love you so, dear homeland of my birth,for I was born in you, on your own earth;were I reborn, I'd still be yours, and thenI'd wed a dear Šokica once again.
Slavonijo moj mirisni cvijetu,najljepša si na čitavom svijetu.Nikada te neću nikom dati,vječito ću tebe svojom zvati.
Slavonia, my fragrant flower, youare loveliest the whole wide world through;I'll never give you up to others, never;I'll call you mine, and only mine, forever.
Valpovo, 07.03.2014.
Valpovo, March 7, 2014